Toliko od mene do tko’ zna kad..

Sutra je big day ,dan koji će označiti borbu u potonuću ovako ili onako . Teško mi je . Ne znam šta je gore ,prvo potonuće ili drugo . Ispadne prvo kao “lakše”jer je prirodno al je mnogo teško breme,ipak za posljedicu patnje i žrtvu ima svoje svijetlo ukolilo se preživi . Drugo potonuće nema svijetla , još je teže i nema predvidivih mogućnosti .Docnije totalno nepredvidivo šta će i kako biti ,hoće li se ili neće čovjek izvući itd . Mada u prvom ima neke nade za izvlačenje a u drugom i nema . Tako da mač s dvije oštrice vreba i stičiće uskoro . Jako me muči sve to . Ne spavam ,ne jedem , ne funkcionišem. Puno odgadjam ,pomjeram stvari što se nikako ne smiju pomjeriti , ..Pravim sebi korake unazad koji mi ne trebaju a pravim ih.Iskreno se nadam da ću nakon ovog svjesnog posta malo se razabrati i početi boriti . Dobra stvar u svemu ovome da mi je bilo čast upoznati dobre ljude ,inteligentne i nagodne. Pokazali su da svijet nije tako crn . Hvala im.Druga dobra stvar što će se momenti koristiti bolje i efikasnije . Treća stvar ,radit će se sve što nikad prije i nije docnije bit će smjelosti za izlaganja . Život je čudna biljka , sad si Tu a već sutra ..ko zna .Naravno postoje stvari koje nikad neću prežaliti kao prijatelja…Što je sve ispalo krivo ili ne tako dobro među nama a bili smo jedno drugom sve. Bar po pitanju medju-ljudskih odnosa . Život je učinio svoje i bez nas. Kad se molim za njega , osjećam spokoj jer to je beskrajna ljubav i želim mu svo razumno dobro ovog svijeta . Žao mi je da odem a da ga ne pogledam u oči ,ne zagrlim i ne poljubim u ruku za oproštaj . Ali to je život tako mora . Također ću možda vremenom žaliti što sam neke sjajne ljude upoznala u krivo vrijeme ali to je pravo vrijeme . Tako je moralo i imalo je ,ili će imat svoju svrhu . Obavezujem se prema ljudima koje Volim da ću uvijek učiniti bilo što da ih usrećim ili da im nekako popravim dan. Uostalom meni sem toga ,više ništa i ne treba. Toliko od mene do daljnjeg.

1 komentar

Komentariši